U razgovoru sa veterinarima i stručnjacima za ponašanje pasa često se pojavljuje ista tvrdnja: određene male pasmine pasa, uprkos svojoj veličini, imaju značajno veću tendenciju da ugrizu, pa čak i prilikom posjete veterinarskoj klinici. Jedna od najčešće spominjanih pasmina je upravo Čivava — mali, živahan pas koji prema iskustvima pojedinih veterinara često stvara najviše problema. Međutim, važno je razjasniti šta leži iza te tvrdnje, koje su realne opasnosti, i kako odgovorno vlasništvo može umanjiti rizik.
Zašto se čini da su male pasmine „opasnije“
Strah i nesigurnost
Mali psi, poput čivave, imaju fizičku ranjivost koju često prekompenziraju visokom aktivnošću, lajanjem i agresijom. Kada fizički nisu sigurni, mogu reagovati obrambeno — čak i prema veterinaru koji pokušava pregledati.
Veterinar koji radi sa puno različitih pasa navodi da je najmanja pasmina koju je ugrizao pas upravo čivava — veličine manje od dva kilograma — koja je reagovala perfektno „obrambeno“.
Nedovoljna socijalizacija i loša kontrola ponašanja
Ako mali pas nije od šteneta naviknut na dodir, rukovanje, put do veterinara, kontakt sa drugima — to može stvoriti stresnu reakciju. Osim toga, mali vlasnici ponekad potcijene važnost dresure i jasnih pravila — pa pas razvije naviku „bježi i grizu“ kada je pod pritiskom.
„Sindrom malog psa“
Stručnjaci često spominju fenomen koji nazivaju „malim psom koji misli da je veliki“ — pas koji se ponaša kao da je veličine pit bulla, ali bez odgovarajuće fizičke i mentalne kontrole. On reaguje napadno jer ne shvata da je ipak mali i ranjiv.
Kada govoriti o višoj učestalosti ujeda kod veterinara?
Podaci o tome koja pasmina „najviše ugriza“ kod veterinara su prvenstveno zasnovani na iskustvu pojedinaca – ne postoje velike, sveobuhvatne studije koje potvrđuju ovo samo na veterinari. Međutim, nekoliko faktora izaziva pažnju:
- kod pregleda male pasmine koje nisu mirne ili koje kvocijent stresa brzo dosegnu, vrijeme za intervenciju je manji i rizik veći;
- veterinarima je lakše prijaviti ugriz koji se desi kod male pasmine u klinici nego one kod kojih se tretmani rade van;
- manjim psima često nije omogućena adekvatna priprema – transport, navikavanje na rukovanje – što povećava mogućnost nesigurnog ponašanja.
Realni rizici i kada je stvarno problem
Iako se čini da se „čivava“ često spominje, ne treba brkati reputaciju pasmine sa rezultatima pojedinačnih slučajeva. Rizik ugriza zavisi od više faktora: genetike, odgoja, socijalizacije, iskustva pasa i vlasnika, okruženja u kojem se pas nalazi kada reaguje.
Najveći problemi nastaju kada:
- pas ulazi u veterinarsku ordinaciju bez prethodne pripreme, osjeća bol ili nelagodu;
- vlasnik ne zna kontrolisati situaciju ili pas nije povezan s pozitivnim iskustvom pregleda;
- pas je izložen stresu, bolu ili neugodnom iskustvu – tada se obrambeni mehanizam aktivira.
Šta vlasnici mogu učiniti da smanje rizik
Ako ste vlasnik male pasmine pasa, evo nekoliko preporuka koje mogu pomoći da promenite obrazac i smanjite šansu za ugriz:
- Rana socijalizacija i rukovanje
Već od šteneta navikavajte psa na dodir, rukovanje, česte posjete kliničkom okruženju, transport u vreći ili nosiljci, pozivanje i smirivanje. - Obuka osnovnih komandi i kontrola impulsa
„Sjedi“, „ostani“, „čekaj“, „ne“ su komande koje omogućavaju mirniji pristup u stresnim situacijama kao što su pregled ili transport.
Vježbe koje uče samokontroli (npr. čekanje nagrade) pomažu i kod upravljanja situacijom kod veterinara. - Navikavanje na transport i pregled
Vozite psa redovno do mjesta van šetnje – neka navikne na auto ili nosiljku. U kabini kliničke ordinacije posvetite vrijeme pozitivnim iskustvima – nagrada, pohvala, maženje. - Izbjegavajte potpuni pristup bez kontrole
Ako vlasnik drži psa u naručju i pas osjeća nesigurnost, rizik od reakcije raste. Bolje je držati psa na podlozi, u stabilnoj poziciji, smirenim glasom. - Rad s veterinarom i stručnjakom za ponašanje
Ako je pas već pokazivao ujedničko ponašanje – savjetuje se uključiti bihevioristu pasa. Veterinar može savjetovati sedaciju za sigurniji pregled ili prilagoditi pristup.
Urednička analiza
Činjenica da mala pasmina poput čivave često bude spominjana kao „najčešći ugrizač“ veterinara govori mnogo o percepciji — ali i o stvarnim problemima koji se dešavaju iza scene. Pas od dva kilograma može izazvati ugriz koji je nespretan, ali opasan – i zato reakcija nije zanemariva.
Ipak, generalizacija da „svi čivave ugrizu veterinare“ je netačna i štetna — jer zanemaruje individualne varijable: školovanje psa, karakter, odnos s vlasnikom i okruženje. Odgovornost vlasnika, veterinara i svih koji rade s psima leži u tome da razumiju da nije rasa presudna, već kako je pas odgojen i tretiran.
U budućnosti će možda biti više istraživanja koja kvantitativno mjere učestalost ujeda kod veterinara po rasama – ali za sada, borba protiv problematičnog ponašanja pasa ostaje na lokalnoj razini pripreme, edukacije i odgovornog vlasništva.
Zaključak
Ako razmišljate o nabavci male pasmine kao što je čivava – odličan izbor, ali uz jasnu svijest o odgovornosti: socijalizacija, dresura, navikavanje na transport i kliničke uslove su ključni. Ako već imate psa koji pokazuje napetost, ujedanje ili neugodnost prilikom pregleda – uzmite situaciju ozbiljno.
Najveći rizik nije u težini psa već u tome da pas reaguje bez kontrole – a to je upravo mjesto gdje odgovoran vlasnik može napraviti razliku.
Pročitajte i : „Nijemo mjaukanje“ kod mačaka: šta znači kada vaša mačka želi mjaukati, ali ne može
