Uvod
Kada razmišljamo o kućnim ljubimcima – najčešće pomislimo na pse, mačke ili papige. No, sve češće ljubimce čine i različite vrste gmizavaca (gušteri, kornjače, zmije). Postavlja se pitanje: da li ovi hladnokrvni biljožderi ili mesožderi mogu uspostaviti emocionalnu vezu s čovjekom? Odnosno, mogu li ih vlasnici voljeti i “osjetiti” da i oni nešto uzvrate? Odgovor nije jednoznačan, ali analiza nauke i praktičnih iskustava otkriva zanimljive uvide.
Šta kaže nauka o emocijama i vezama kod gmizavaca
Istraživanja pokazuju da gmizavci imaju sposobnost doživljavanja osnovnih emocija – kao što su strah, stres ili uzbuđenje. Na primjer, studija je navela da gmizavci pokazuju znakove anksioznosti, frustracije i diskomforta.
Takođe, veterinarski stručnjaci navode da gušteri i kornjače mogu prići čovjeku, pokazati preferenciju za osobu koja ih redovno hrani ili rukuje, pa samim tim možemo govoriti o nekoj vrsti “prepoznavanja” i veze.
Međutim, važno je naglasiti da ta “veza” nije ista kao kod pasa ili mačaka – neće se gušter razviti kao da je “ljubimac koji traži maženje”, već će ponašanje biti mnogo suptilnije i prilagođeno njegovoj biologiji.
Kako se veza može manifestovati kod gmizavaca
Evo nekoliko situacija koje vlasnici i stručnjaci opisuju kao znakove da gmizavac prepoznaje čovjeka ili se navikava na njegov kontakt:
- Gmizavac prestaje da se skriva kada određena osoba prilazi terarijumu.
- Određena osoba ga hrani, ruka za hranjenje je prepoznata i privlači – gušter ili kornjača se pomjeri ka ruci.
- Vrsta koja to dopušta – može se vidjeti relaksacija tijela, smirenost, manja “bojazan” kada ruka dolazi.
- Gmizavac može tolerisati kontakt samo s jednom ili dvije osobe – to je još jedna vrsta selektivne navike i prilagođavanja.
Primjer: Veteran stručnjak je za guštere izjavio da neki gušteri “izgledaju kao da uživaju kada ih vlasnik pokupi i odnese na drugo mjesto” – ali to ne znači da ih gušteri grle ili kako mi to zamišljamo – nego su manje napeti, opušteniji i skloniji interakciji s tom osobom.
Kada je ipak veza ograničena i kako je razumjeti
Postoji više razlika u odnosu na sisare:
- Gmizavci nemaju istu hormonalnu mehaniku za “privrženost” kao psi ili mačke. Na primjer, oksitocin, hormon koji kod ljudi i pasa povezuje s vezom i privrženošću, kod gmizavaca nije jasno definisan.
- Njihove potrebe su često više vezane za okoliš – temperatura, UV-svjetlo, skrivanje, pravilna ishrana – nego za društvenost. Veza s čovjekom je sekundarna prema njihovim osnovnim potrebama.
- Gmizavac nema očekivanje “dodira” u istom smislu kao pas – pa očekivanje od vlasnika da će ljubimac ljubiti ili tražiti pažnju može biti pogrešno i stvoriti frustraciju.
Savjeti za vlasnike – kako potaknuti dobru, zdravu “vezu” s gmizavcem
Ako imate gmizavca i želite da on bude što smireniji i da uspostavite pozitivnu interakciju, evo praktičnih savjeta:
- Stabilan i adekvatan terarijum – ako su osnovni uslovi (temperatura, vlažnost, mjesta za skrivanje) zadovoljeni, gmizavac je smireniji i spremniji za interakciju.
- Redovan, ali nenametljiv kontakt – rukovanje, hranjenje i iznošenje terarijuma van može pomoći prilagođavanju, s tim da pratite znakove stresa.
- Prepoznavanje rutine – ručno hranjenje, čišćenje u vrijeme i na način koji gmizavac prepoznaje može doprinijeti da vas “prihvati” kao sigurnu osobu.
- Poštujte granice – ako gmizavac pokazuje da želi biti sam ili se skriva, pustite ga. Veza se gradi strpljivo.
- Obrazovanje i pažnja – pratite njegovo stanje, ponašanje, kako reaguje na bliži kontakt i razmislite da li su sve njegove potrebe ispunjene.
Urednička analiza
Veza s gmizavcima je mogućnost – ali drugačija vrsta veze. Dok psi i mačke traže ljubav, kontakt i interakciju, kod gmizavaca je ključ u poštivanju njihovog elementa i pružanju optimalnih uslova. Odgovorni vlasnik ne “pretvara” guštera u psa – već prepoznaje njegovu prirodu i djeluje u skladu s tim. Kada se to uradi – često se desi da ljubimac bude smiren, da prepoznaje vlasnika i da interakcija bude prijatnija za oboje.
U krajnjoj liniji, ono što nazivamo “emocionalnom vezom” kod gmizavca je više oblik prilagodbe i prepoznavanja nego “priča o ljubavi i maženju”. To je – realna, mirna i poštovana veza između čovjeka i bića koje je potpuno različito od nas.
Zaključak
Da li gmizavci mogu razviti emotivnu vezu s čovjekom? Da – do određene mjere. Ali ne u istom obliku kao pas ili mačka. Ako želite imati gmizavca kao ljubimca, fokusirajte se na njegovo dobrostanje, razumijevanje njegovih potreba i strpljiv interakciju.
Na taj način možete uživati u jedinstvenoj vezi – jednoj drugačijoj, ali itekako značajnoj.
Pročitajte i : Sindrom novog akvarijuma – šta je i kako ga spriječiti
