Zašto to može biti problem i šta vlasnik mora znati
Kada vlasnik psa jede ljutu ili jako začinjenu hranu, često se dogodi da pas, znatiželjan i nadajući se zalogaju, ukrade mali komadić. Možda mislite da „pašto-pašto” komad neće škoditi, ali pas nije čovjek – njegov organizam drugačije reaguje na začine, a ono što za nas izgleda benigno može za psa predstavljati neugodu ili čak ozbiljniji zdravstveni problem. Zbog toga je vrlo korisno razumjeti šta se dešava u tijelu psa nakon konzumiranja ljute ili jako začinjene hrane, koje su moguće simptome, kada treba reagovati i kako spriječiti da se to ponovi.
Psi nemaju isti čulo ukusa kao ljudi — imaju znatno manje okusnih pupoljaka i drugačiji sastav nervnih receptora. Iako ne mogu “ukusiti” ljuto na isti način kao čovjek, oni osjete hemijsku komponentu koja stvara osjećaj pečenja ili iritacije. Zatim, ljuta hrana najčešće dolazi s dodatnim sastojcima koji su za pse neprirodni – mnogo soli, ulja, luk, češnjak, začini i pikantni sosovi. Svi ti faktori zajedno mogu kod psa izazvati neprijatnost u ustima ili želucu, iritaciju sluznice, a u nekim slučajevima i ozbiljniji poremećaj probave ili metabolizma.
Šta se dešava odmah nakon što pas pojede začinjenu hranu
Ako pas pojede komad jako začinjene hrane, vrlo brzo mogu se pojaviti vidljivi simptomi. U ustima može osjetiti pečenje – psečne usne, jezik i nepce imaju receptore koji reagiraju na kapsaicin (supstancu koja ljutinu čini intenzivnom) i slično – iako možda ne u istoj mjeri kao kod ljudi, taj podražaj može biti vrlo neugodan. Pas može početi da slini više nego obično, da često pokušava da zalaje ili izbaci hranu, da se trese ili protresa dok je hrana u ustima. Uslijedit će pojačana žeđ, jer tijelo pokušava da ispere “peckanje” i smanji iritaciju.
Nakon što hrana stigne u želudac, začini mogu iritirati želudačnu sluznicu, dovesti do mučnine, povraćanja ili proljeva. Kod nekih pasmina ili pasa sa osjetljivim želucem, u roku od nekoliko sati može doći i do bolova u trbuhu, napetog stomaka, pa čak i nadimanja i gasova. Ako hrana sadrži mnogo ulja ili masti, rizik od pankreatitisa – upale gušterače – može biti veći, posebno kod pasa koji već imaju predispozicije za to.
Potencijalni rizici i kad situacija postaje ozbiljna
Iako većina pasa koji pojedu mali komad ljute hrane može proći s blažim simptomima i oporaviti se bez intervencije, postoje situacije gdje rizik postaje ozbiljan. Prvo, ako hrana sadrži sastojke koji su toksični za pse – na primjer luk, češnjak, velike količine soli, začine poput chili-paprike u velikoj mjeri – tada može doći do oštećenja stanica, anemije ili zatajenja organa. Drugo, pas koji ima već neke zdravstvene probleme (npr. bubrežni ili srčani problemi, osjetljivu probavu) je u većem riziku. Treće, manji psi ili psi koji su pojeli veću količinu začinjene hrane u odnosu na svoju tjelesnu masu mogu razviti ozbiljniju reakciju.
Dugoročno, ponovljeno izlaganje vrlo začinjenoj ili masnoj hrani može voditi hroničnoj iritaciji probavnog trakta, lošoj apsorpciji nutrijenata, smanjenoj želji za hranom i opštem padu kvalitete života. Kod ekstremnih slučajeva mogu se razviti promjene na sluznicama, upale gušterače, kronične dijareje, pa čak i abnormalni nervni odgovori zbog soli ili začina.
Šta možete učiniti odmah ako pas pojede ljutu ili začinjenu hranu
Ako vidite da je pas pojeo komad začinjene hrane, prvo učinite sledeće: obezbijedite mu svježu vodu – dovoljno vode može pomoći da razrijedi začine i podrži organizam u eliminaciji iritanta. Osigurajte mirno mjesto – nemojte ga tjerati na aktivnost, neka ostane u miru i pratite ga. Ako nema simptoma odmah, nastavite pratiti narednih 12-24 sata – obratite pažnju na povraćanje, proljev, žeđ, nedostatak apetita, letargiju.
Ako primijetite povraćanje više puta, proljev koji traje, slabo držanje, prekomjernu žeđ, bol u stomaku ili druge neuobičajene simptome – kontaktirajte veterinara. Kod sumnje na sastojke poput luka, češnjaka, ili veće količine začina, bolje je odmah potražiti stručnu pomoć, jer intervencija može biti presudna za sprječavanje komplikacija.
Kod kuće možete privremeno ponuditi jednoličnu prehranu – kuhano pile bez začina, riža, lagan obrok koji neće dodatno iritirati želudac. Izbjegavajte mlijeko ili sir jer mnogi psi nisu dobro tolerantni na laktozu i to može pogoršati probavu. Ne forsirajte ga na jelo ukoliko ne želi – kratak period bez hrane (uz dovoljno vode) može biti OK, ali nemojte prekoračiti 24-30 sati bez stručnog savjeta.
Kako spriječiti ponavljanje i zaštititi ljubimca
Prevencija je uvijek bolja nego sanacija. Ako imate naviku jesti ljutu / začinjenu hranu, pazite da pas nema pristup stolu, tanjiru ili ostacima. Čuvajte začine i hranu izvan dometa, naročito ako je hrana kadra biti vrlo ljuta ili sadrži opasne sastojke. Edukujte sve članove domaćinstva (uključujući djecu) da ne dijele začinjenu ljudsku hranu sa psom.
Redovno provjeravajte sastav hrane i izbjegavajte da pas uopšte bude naviknut na začinjenu ili začinjenu hranu – čak i manja količina s vremena na vrijeme može navesti na želju za više i dugoročno promijeniti navike. Umjesto toga, ponudite mu sigurnu poslasticu prilagođenu psima – bez začina, soli i ljutih sastojaka.
Urednička analiza
Podjela hrane između čovjeka i psa može izgledati bezazleno i puna dobre volje – često je pas šarmantan, vuče pogled prema tanjiru i djeluje kao da jedva čeka zalogaj. Ali ono što mnogi vlasnici ne primijete je da tijelo psa drugačije reaguje na hranu koja je ljudima ukusna i „pikantna“. Začini, ljuta sosova, ulja, veliki sadržaj soli – sve to može pas proći bez očiglednih posljedica, ali može stvoriti nelagodu, povrede probave, pa čak i ozbiljnije zdravstvene komplikacije.
Odgovoran vlasnik mora razumjeti da pas nije mini-čovjek – ne treba mu ista hrana, niti iste navike gustiranja. Kada se pojavi trenutak da pas ukrade komad začinjene hrane, najbolje je ne praviti dramu, ali ni ne ignorisati situaciju. Pravo postupanje, mirno praćenje i prevencija su temelj zdravog partnerstva između čovjeka i psa. Kad pas uživa u životu bez bolova u želucu, bez lošeg dana zbog greške hrane, vlasnik može mirnije spavati.
I upravo zato – jednom kada prepoznate rizik, možete ga izbjeći, i život psa učiniti sigurnijim i ugodnijim.
Pročitajte i : Sedam najtiših malih rasa pasa
