Psi se decenijama smatraju simbolom lojalnosti i bezuvjetne odanosti, ali nedavna istraživanja iz područja kanine kognicije pokazuju da naši četveronožni prijatelji nisu samo vjerni pratioci. Oni nas pažljivo posmatraju, prate naše ponašanje i sposobni su prepoznati kada nešto što govorimo ili radimo ne odgovara stvarnosti. Drugim riječima, psi vrlo dobro znaju kada ih obmanjujemo.
Šta kaže nauka
Naučnici s Univerziteta u Beču objavili su rezultate istraživanja u kojem su testirali sposobnost pasa da razlikuju pouzdane od nepouzdanih informacija koje im daju ljudi. U eksperimentu je grupa od 260 pasa različitih pasmina i godina dovedena u situaciju u kojoj je čovjek pokazivao na jednu od dvije zdjelice, govoreći da se u njoj nalazi poslastica.
U prvom dijelu eksperimenta, čovjek je uvijek davao tačne informacije. Psi su brzo naučili da prate njegove znakove i odlaze ka pokazanoj zdjelici. Međutim, kad je čovjek počeo davati pogrešne informacije, psi su se mnogo brže prilagodili nego što su istraživači očekivali. Nakon samo nekoliko ponavljanja, većina pasa potpuno je ignorisala njegove znakove i sama tražila hranu.
Najzanimljivije je da su psi različitih pasmina reagovali na različite načine. Border kolije i njemački ovčari, poznati po visokoj inteligenciji, najbrže su otkrili obmanu, dok je nekim drugim pasminama trebalo nešto duže. Ali kraj rezultat bio je isti – svi psi su naučili da nepouzdanom čovjeku ne vjeruju.
Kako psi otkrivaju laž
Psi koriste više čula za procjenu da li mu vlasnik govori istinu. Vid je važan, ali ne najvažniji. Daleko više od riječi, psi prate govor tijela, izraz lica, ton glasa i miris.
Ton glasa je posebno koristan signal. Kad ljudi govore istinu, ton im je obično opušten i ravnomjeran. Kad lažu ili pokušavaju nešto sakriti, ton se suptilno mijenja – postaje napetiji, izvještačeniji ili preglasan. Psi su iznimno osjetljivi na ove promjene i lako ih registruju.
Govor tijela još je važniji. Kad pokušavamo nešto sakriti od psa, naše tijelo nesvjesno odaje promjene. Možda izbjegavamo direktan pogled, držimo ruke iza leđa ili pravimo neobične pokrete. Pas, koji u običnom danu pomno prati svaki naš pokret, primijeti i najmanju razliku u ponašanju.
Miris je možda najmoćnije pseće oruđe protiv obmane. Pas može namirisati hormone stresa koje tijelo luči kad osoba laže ili je nervozna. Adrenalin, kortizol i druge supstance koje se oslobađaju u napetim situacijama imaju karakterističan miris koji pseći nos lako prepoznaje. Upravo zato pse koriste i u sudskim postupcima, pri pretragama i u različitim sigurnosnim sektorima.
Klasične situacije kad pas zna da mu lažete
Postoji nekoliko situacija u kojima vlasnici često nesvjesno pokušavaju obmaniti svog psa, a u kojima pas gotovo uvijek “provali” laž.
Skrivanje poslastica je jedan od najčešćih primjera. Vlasnici često misle da ako poslasticu drže u džepu ili kuhinjskoj fioci, pas neće znati. Realnost je drugačija – pseći njuh stotinama puta je osjetljiviji od ljudskog i može namirisati hranu kroz papir, plastiku, pa čak i kroz zidove ormarića.
Lažna obećanja o šetnji takođe ne prolaze. Ako redovno govorite psu da idete u šetnju, a zatim odustanete, pas to brzo nauči. Sljedeći put kada izgovorite tu riječ, pas neće reagovati istim oduševljenjem.
Skrivanje odlazaka kod veterinara još je očiglednija situacija. Većina vlasnika primijeti da se pas počne ponašati uznemireno čim shvati da idemo na pregled, čak i ako pokušamo prikriti namjeru. Pas povezuje sitne signale – vađenje povodca u neobično vrijeme, uzimanje torbice za nošenje, naš nervozan ton – i zaključi šta slijedi prije nego što izađemo iz stana.
Da li su psi sposobni da nas obmanjuju
Pitanje koje istraživače posebno zanima jest da li i psi mogu nas obmanjivati. Odgovor je iznenađujući – da, ali na svojstven, suptilan način.
Studija objavljena u časopisu Animal Cognition pokazala je da psi mogu razviti strategije za zavaravanje ljudi, posebno kada je u pitanju hrana. U eksperimentu je pas dobio dvije osobe – jednu koja mu uvijek dijeli hranu i drugu koja je drži za sebe. Kad je pas bio u prilici da pokaže gdje je hrana skrivena, “škrtoj” osobi je davao pogrešne informacije i pokazivao na praznu zdjelicu, dok je “dobroj” osobi pokazivao gdje je hrana zaista bila.
Ovo nije manipulacija u ljudskom smislu, ali jeste oblik strateškog ponašanja koji zahtijeva razumijevanje društvenih odnosa i sposobnost predviđanja reakcije drugog bića.
Klasičan primjer iz svakodnevnog života je pas koji se “pretvara” da je gladan kad mu vlasnik već daje hranu, samo da bi dobio dodatnu poslasticu. Mnogi vlasnici primijete da pas glumi povredu ili tugu kad zna da to izaziva sažaljenje i češće maženje.
Šta ovo znači za odnos s psom
Spoznaja da pas razumije više nego što mislimo trebala bi promijeniti način na koji se prema njemu odnosimo. Iskrenost i konzistentnost u komunikaciji s psom važnije su nego što izgleda. Ako stalno dajete prazna obećanja, pas brzo nauči da vašim riječima ne treba vjerovati, što može utjecati na cijeli trening i međusobno povjerenje.
Pas koji ima vlasnika kojem može vjerovati pokazuje stabilnije ponašanje, lakše se obučava i osjeća se sigurnije. Pas koji često biva obmanut postaje sumnjičav, oprezan, a u nekim slučajevima razvija anksioznost.
Sljedeći put kad sakrijete poslasticu u džep misleći da pas ne zna, sjetite se – on tačno zna gdje je, samo čeka da vi to priznate. A ako mu obećate šetnju a zatim odustanete, budite spremni da vam sljedeći put neće povjerovati na riječ.
